Jednom ne tako davno, živio je srećan i vrijedan Mrav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao. Bio je vrijedan. Veseo. Jednom riječju, bio je srećan dok je radio. Pjevušio je vesele pjesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični. Slušajući pjesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da se mrav previše zabavlja a premalo radi, jer nema pravo usmjerenje i šefa koji bi ga kontrolisao.

Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem. Prva briga Bubamare bila je da organizuje evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao (odnosno sa posla). U tu svrhu, uspostavila je sistem prijemnih i odlaznih dokumenata. Sa vremenom, broj dokumenata se povećavao i zbog povećanog volumena posla oko papira morali su zaposliti nekog ko bi nabavljao papir i pripremao izvještaje.

Zaposlili su Pauka koji je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva. A mrav? Mrav je i dalje radio kao i prije. Izvještaji koje je dostavljala Bubamara su bili izvanredni. Direktor Stršljen je bio oduševljen izvještajima koje je dobio od Bubamare i uskoro je počeo zahtijevati: uporedne studije sa grafikonima, analize trendova poslovanja, razvoja, itd.

Da bi se zadovoljio direktorov zahtjev, bilo je nužno da se zaposli Hrčak koji bi bio direktna pomoć direktoru. Njemu su odmah kupili novi računar sa printerom. Srećni i vrijedni mrav je i dalje radio kao i prije. Jedino se požalio da bi mu bilo lakše ako bi imao neko računar. Nisu mu odobrili. Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor Stršljen je odmah shvatio da je potrebno hitno reagovati.

Ako muškarac ne shvati prirodu žene i njenu različitost od svoje prirode može mnogo pogoršati situaciju i pretvoriti je u veliku krizu vjerujući da on ženi pomaže.

Muž mora znati da žena govori o problemima da bi mu se približila i osjetila njegovo razumjevanje, a ne da bi joj on ponudio praktična rješenja i dao smjernice.

Kada se muž i žena sretnu, ona želi da mu priča o svemu što se u toku dana dogodilo i nastoji izraziti osjećanja koja su je obuzimala. Međutim, muž odjednom prekida nit razgovora kako bi joj dao praktična rješenja problema o kojima govori. On smatra da joj je time pomogao i iskazao podršku.

Kao primjer ćemo navesti situaciju koja se odigrala između Sanje i njenog muža Nikole.

Nakon posla i kupovine stvari za djecu Sanja se umorna vratila kući. Htjela je da govori o svojim osjećanjima: "Imam strašno mnogo obaveza, nemam vremena za sebe ni za svoje lične poslove".

"Daj otkaz na tom mjestu. Možeš potražiti neki drugi posao koji ti više odgovara", odgovara Nikola.

Upečatljiv tekst o tome kako nehotice kvarimo život svojoj deci dovodeći ih do neuroze, nesamostalnosti i niskog samopoštovanja.

„Deca su svetinja. Za decu samo najbolje. Neka bar ona nešto prožive. Cveće života. Radost u kući. Ne brini, sine – tata će za tebe uraditi sve…“

Neprestano slušanje ovih reči kao pesmice iz nekog razloga vrlo mi je dojadilo. I kao roditelju, i kao bivšem detetu, i kao budućem dedi. Ne bi li bilo dovoljno samo voleti svoju decu? Nije li vreme ophoditi se prema njima malo više ljudski?Lično ne bih birao ovaj trenutak da se rodim. Ima previše ljubavi. Čim si dobio datum rođenja, odmah postaješ lutka. Mama, tata, babe, dede samo su čekali da na tebi počnu zadovoljavati svoje komplekse i nagone. Hrane te dok ne pukneš. Dovode ti dečjeg masera. Oblače ti, na sveopšte oduševljenje, farmerke i kaput premda još ne umeš ni da sediš. A ako si devojčica, onda ti već u drugoj godini probuše uši da bi ti stavili zlatne minđuše, koje je koliko god koštale, omiljena tetka Daša namislila da ti pokloni.

Do trećeg rođendana igračke već ne mogu da stanu u dečju sobu, a do šestog ni u vikendicu. Iz dana u dan te najpre voze, a zatim vodaju po prodavnicama dečje odeće, usput svraćate po restoranima i PS igraonicama. Posebno obdarene mame i bake spavaju s decom do njihove desete godine, sve dok to ne počne da vuče na pedofiliju. A da – zamalo ne zaboravih! Tablet! Dete pod obavezno mora da ima tablet. Poželjno je i ajfon. Od treće godine. Zato što Mika ima, mama mu je kupila, a ona zarađuje manje para od nas. Čak i Tanja i iz susedne grupe ima, a ona živi s babom.

Pred školu se obično „period lutke“ završava i započinje „popravljanje“. Ti divni roditelji najzad uviđaju da su nešto kanda malo pogrešno uradili. Dete ima višak kilograma, loš karakter i sindrom deficita pažnje. Sad te s istim onim entutijazmom vodaju po dijetolozima, pedagozima, psihoneurolozima, samo neurolozima i samo psiholozima. Rodbina pomamno traži nekakvo čudo koje će proizvesti čarobno ozdravljenje, a da se pritom ne menja ništa u pristupu vaspitanju tog deteta. Na te u suštini ezoterijske radnje troši se gomila novca, živaca i vremena. Rezultat je nula zarez nešto.

Priznajte! Kad ste bili mladi, 50 godina vam se činilo staro kao Biblija. Niste mogli ni zamisliti da ćete i vi jednom biti tako stari. Ali godine idu… I evo vas. Ali najčudnije je što sada gledate oko sebe i uviđate da stvari i nisu tako loše, piše u Huffington Postu Laurie Stone. Zapravo, zbog ovih 7 razloga je jako dobro imati 50…

Predstavljamo Vam izuzetno koristan softver izraelske kompanije MiniFrame, SoftXpand, namjenjen pretežno poslovnim korisnicima i nekim privatnim korisnicima koji imaju potrebu korišćenja više računara uz što manje troškove. Koje su prednosti i mogućnosti navedenog softvera provjeriti u ovoj recenziji. 

SoftKspand je softversko rješenje za virtuelizaciju koje pretvara bilo koje standardni računar (PC, laptop, server) u više nezavisnih radnih stanica. Svaka radna stanica djeluje potpuno nezavisno i nudi vrhunske performanse i visoku fleksibilnost. To znači da svaki korisnik može pokrenuti bilo koji program istovremeno, uključujući npr. zahtjevne grafičke aplikacije, multimedijalni softver, integrisane sisteme za e-learning, igre i sve ostale programe.